DOBNIČKA PJESMA cijeli text :
DOBNIČKA PJESMA Za nekih sati Gubimo uru: Tko će tad znati Kud treni jurnu Dok silni se časi Čine i brišu I srca uredno Klatno njišu Za ure glasnije Il tiše tijek Od srca što joj Odbrojava vijek? Sve dok se časi Čine i brišu, Vrijeme nas sniva: Ljude što dišu. *** Eh, sat za satom I ura nam stiže, Tako daleko, A sad smo bliže. Al ne znamo zašto, Ne znamo kad. Što će nam vrijeme Vrijediti tad?! Jer srca zdušno Kucaju tako Te nam se čini Da već polako Mi prestigli smo I propast i spas. I nismo nikud Stigli na vrijeme. I na trenutak, Dok mine čas, Spokoj il strepnja Prožme nas, Putnike koji Nekamo hrle Srcima koja Grle beskraj. Dušama punim Vrle nade Da vrijeme više Ne mari za nas. *** Za nekih sati Gubimo uru: Tko će tad znati Kud treni jurnu Ne mareć za nas, Ko ni za sate Kojima ure Klatno mlate, Ne mareć više Za vrijeme, Niti za usud, Jel uzalud. Mi snivamo Odložit breme: Vrijeme s kojim smo Krenuli na put. A vrijeme nas sniva: Ljude što dišu Sve dok se časi Čine i brišu; Trenutci života Tim tragom kližu Kao ljepota na ogled U svečani čas. Dok ura kuca, Srca nam sluša, prepoznaje bilo, Osluškuje glas.
Naručen rad u pirografiji na 4 komada drveta text ispisan u dužini 2 metra i 70 cm,autor teksta
Damir Horvat Zacskai.
Nema komentara:
Objavi komentar